Za Japance je Hrvatska vrlo snažno povezana s nogometom.
I to ne samo zato što je nogometno jaka zemlja.
Na Svjetskom prvenstvu Hrvatska nekako djeluje kao protivnik preko kojeg Japan jednostavno ne uspijeva prijeći.
Japan se s Hrvatskom na Svjetskom prvenstvu susreo tri puta.
Godine 1998. Japan je izgubio 0:1. Godine 2006. utakmica je završila 0:0. A 2022. bilo je 1:1 i nakon produžetaka, prije nego što je Japan ispao nakon izvođenja jedanaesteraca.
Japan, dakle, nikada nije pobijedio Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu.
Utakmica 2022. posebno je ostala u sjećanju. Japan je već bio pobijedio Njemačku i Španjolsku te se borio za svoj prvi plasman u četvrtfinale, ali ga je ponovno zaustavila Hrvatska.
Za japanske navijače Hrvatska je postala protivnik koji Japanu na Svjetskom prvenstvu stalno stoji na putu.
Ako Japanca zamolite da navede jednog Hrvata, Luka Modrić možda je prvo ime koje će mu pasti na pamet.
Dugi niz godina bio je simbol hrvatske reprezentacije i vrlo je poznat među ljudima koji prate nogomet.
Ali ako tražite ime nekog hrvatskog glumca, pjevača ili političara, odjednom postaje mnogo teže.
Zanimljivo je koliko malo drugih poznatih Hrvata ljudi mogu navesti, a da pritom Modrića ipak dobro poznaju.
Nekim Japancima, međutim, prije Modrića može pasti na pamet jedno drugo ime.
Mirko Cro Cop.
U Japanu je postao iznimno poznat zahvaljujući K-1 i PRIDE-u, posebno po svom razornom lijevom high kicku.
U pamćenju su ostale i njegove crveno-bijele kockaste hlačice.
Za Japance koji su pratili borilačke sportove možda je bio jedan od prvih Hrvata koje su mnogi mogli odmah prepoznati po licu.
Veza Japana i Hrvatske kroz nogomet ne svodi se samo na utakmice reprezentacija.
Ljudi koji dobro poznaju japanski nogomet iz 1990-ih možda se sjećaju da je Kazuyoshi Miura — Kazu — igrao u Hrvatskoj.
Neposredno prije nego što je Japan 1998. prvi put nastupio na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, Kazu je izostavljen s konačnog popisa reprezentacije, što je u Japanu bila velika vijest.
Kasnije je 1999. prešao u Croatia Zagreb.
A jedan od japanskih protivnika upravo na tom Svjetskom prvenstvu 1998. bila je Hrvatska.
Navijačima koji pamte to razdoblje ti događaji mogu djelovati neobično povezano.
No japanska slika Hrvatske nije vezana samo uz sport.
Kad je riječ o gradovima, Dubrovnik će nekima možda pasti na pamet prije glavnog grada Zagreba.
Plavo Jadransko more.
Narančasti krovovi.
Stari grad okružen zidinama.
To je prizor koji se mnogo puta pojavljivao u japanskim putopisnim emisijama i člancima.
Vjerojatno ima dosta ljudi koji uopće ne mogu zamisliti kako izgleda Zagreb, ali bi odmah prepoznali fotografiju Dubrovnika.
A u Japanu se za takav prizor ponekad kaže da izgleda „kao Ghibli“.
Posebno može podsjetiti na Kikinu dostavnu službu ili Porco Rosso.
To, naravno, ne znači da je Dubrovnik službeno poslužio kao model za te filmove.
Ali kombinacija crvenih krovova i plavog mora lako može japanske gledatelje podsjetiti na svijet Studija Ghibli.
Zbog toga je Hrvatska u Japanu dobila i pomalo specifičnu sliku „zemlje s gradovima koji izgledaju kao da su iz Ghiblija“.
Za starije generacije, međutim, ime Hrvatska može buditi sasvim drukčije uspomene.
Bivša Jugoslavija i sukobi 1990-ih.
Za ljude koji su tada pratili vijesti Hrvatska nije prvo ušla u svijest kao lijepa turistička destinacija.
Neki su ime zemlje prvi put upoznali kroz rat i raspad Jugoslavije.
Mlađi ljudi možda će prije pomisliti na Modrića, nogomet, Dubrovnik i lijepu jadransku obalu.
Ulazna točka u sliku Hrvatske može se zato znatno razlikovati ovisno o generaciji.
A onda slika odjednom postaje mnogo nejasnija.
Hrvatska kuhinja.
Ako Japance zamolite da navedu jedno hrvatsko jelo, mnogi se vjerojatno neće moći sjetiti nijednoga.
Hrvatski restorani također se vrlo rijetko viđaju u svakodnevnom životu u Japanu.
Kad je riječ o tome što ljudi u Hrvatskoj zapravo jedu u svakodnevnom životu, mnogima ništa ne pada odmah na pamet.
Slično je i s jezikom.
„Kako se na hrvatskom kaže ‘zdravo’?“
Vrlo malo Japanaca moglo bi odmah odgovoriti.
Ime Hrvatske dobro je poznato. Isto vrijedi i za Modrića i Dubrovnik.
Pa ipak, čim tema postanu hrana, jezik ili običan svakodnevni život, Hrvatska odjednom djeluje mnogo udaljenije.
Za Japance je Hrvatska možda zemlja s kojom su se susreli mnogo puta, a da je zapravo još uvijek ne poznaju dovoljno dobro.
